Da je svijet tajna, a da je tajna razumu tajna, svjedočili su mnogi mislioci. Mnogi su htjeli da razotkriju tajnu, uhvate je na djelu i iznesu na pijacu raznih ideologija i prodaju je za par groša, ali su su umjesto tajne razgolitili moć razuma i njegovu nemoć da neskriveno-skrivenu tajnu smjesti u razumni sistem i pogled na svijet. Kada je na vrhuncu razum spoznaje da vrhunca nema i da je na njegovom prestolu zapravo zavladala tajna koju je želio da otkrije. Intelektualna avantura otkrivanja skriveno–neskrivene tajne nije nimalo laka, ali za intelektualce opijene željom za promišljanjem sebe i stvarnosti oko sebe ona je sastavni dio života i bez nje i ne postoje. Jedan od takve vrste intelektualaca je i Vukota Radulović, dugogodišnji socijalni i naučni radnik i član Udruženja književnika Crne Gore. Njegova poslednja knjiga „U potrazi za nekim saznanjima o svijetu i čovjeku”, koju je UKCG izdalo ove godine, je putopis traganja za tajnom. Mistika tog puta sadrži se na njenom početku, jer i tada je Raduloviću jasno da u saznavanje tajne neće odmaći od početka i da će na početku već biti na kraju. Međutim, avantura na prvi pogled besmislenog putovanja toliko je nabijena smislom da se od nje i kada se hoće ne može odustati. Znati da nema smisla, misliti o smislu, a ipak to raditi, sizifov je posao svakog intelektualca, pa i Vukote Radulovića.
– Svijet je oduvijek bio heterogen i protivrječan. Duh savremenog svijeta je previše materijalizovan i time osiromašen. Razvijenima su više potrebni psihijatri nego tehničari, dok siromašnima više tehničari nego psihijatri. Čovjek više sluti o svijetu i sebi, nego što zna i razumije. Kakav je svijet i čovjek sami po sebi nijesmo u mogućnosti da saznamo, već jedino da tragamo, što ljudski rod čini od postanka sopstvenog razmišljanja – poručuje Radulović u pomenutoj knjizi.
Na narednim stranicama Radulović tragajući za smislom kreće od antičke Grčke, pa završava sa kineskim mudracima. Uspinje se uz stepenice njemačkih klasičnih filosofa (Kanta, Hegela...), pa se vraća do biblijskih otkrivenja. Pokušava da shvati Getea, ali i Sokrata. Kao i ostali koji su zagrebli ljusku tajne divi se besmrtnom Grku koji i u času kada pije otrov, a smrt sklapa njegove oči, diskutuje o nestanku i sastanku sa drugim svijetom. A i čime drugim ima čovjek da se suprotstavi istini o konačnom životu nego razumnom analizom nadrazumne pojave. Kao da je ta poruka Sokrata poznata i Raduloviću, pa i on saopštava svoje refleksije o smrti. Onaj ko smrt nije mislio nije ni živio, a Radulović kao iskreni pisac tragičnog osjećanja života, na stranicama svoje knjige ostavlja smišljenje tragove o nemišljivoj smrti.
– Znati i razumjeti nije isto. Razumijevanje, pored razuma, traži i učešće srca. Prava znanja su ona o cjelini. Cjelina se ne može mijenjati, već samo percepcija o njoj – objašnjava Radulović.
A jedna od cjelina koja već milenijumima opsjeda našu planetu je i moral. Kantovo određivanje kategoričkog imperativa usmjerilo je čitavu zapadno-istočnu hrišćansku Evropu u jednom pravcu. Usamljenik iz Kenigsberga toliko je zadužio racionalnu Evropu da ona i danas sa prstom na čelu zastaje nad Kantovim kritikama čistog i praktičnog uma i dvoumi se koju da odabere. A ne treba odabrati nijednu, već prihvatiti obije, radi sklada razuma i uma ili bolje reći srca i pameti.
Vukota Radulović je napisao jednu iskrenu knjigu, nije on zapisao niti otkrio nešto što se do sada nije znalo, ali je na svom primjeru pokazao da ideje i tajna i dalje vladaju ljudima kao što je to bilo vjekovima unazad. Ništa se u tome ne mijenja, samo su naše percepcije tog magičnog bezizlaznog kruga, kako kaže Radulović, različite od prethodnih. Može se reći i da Radulović saopštava jednu u pomenutoj knjizi, što je dovoljan motiv da se pročita. I.M.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.